Udomiteljstvo

Udomiteljstvo je oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se korisniku (djetetu ili odrasloj osobi) osigurava smještaj i skrb u udomiteljskoj obitelji.
Smještaj u udomiteljsku obitelj osigurava se za djecu ili odrasle osobe koji nema vlastitu obitelj, te ih udomiteljska obitelj prihvaća kao svojeg člana.
Udomiteljske obitelji se opredjeljuju žele li biti udomitelji za djecu ili za odrasle osobe.

Djeca koja se smještavaju u udomiteljske obitelji najčešće su djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi – djeca bez roditelja, djeca koju roditelji zanemaruju ili zlorabe roditeljske dužnosti, djeca žrtve obiteljskog nasilja, djeca s teškoćama u razvoju.

Smještaj se osigurava za djecu od najranije dobi (za neku djecu potrebno je osigurati smještaj već od samog rođenja), do završetka redovnog školovanja, a najduže do 26. godine.

Udomiteljskoj obitelji može se izdati dozvola za obavljanje udomiteljstva za smještaj do troje djece, a za udomitelja koji je samac dozvola se izdaje za najviše dvoje djece.

Ukoliko je potrebno smjestiti veći broj djece koji su braća i sestre, moguć je smještaj i više od troje djece u udomiteljsku obitelj, ukoliko za to postoje uvjeti i ukoliko su udomitelji zainteresirani.

Postoji potreba za smještajem više djece unutar jedne udomiteljske obitelji međutim zbrinjavanje većeg broja djece nije uvjet da bi se bavili udomiteljstvom.

Udomitelji se često odlučuju za smještaj samo jednog djeteta te o njemu brinu dok za to postoji potreba. Neki udomitelji odlučuju se za povremeni smještaj djece – npr. pružaju smještaj djetetu tijekom praznika ili sl. Moguće je i da se udomitelji u početku odluče za smještaj jednog djeteta, a kasnije povećaju broj udomljene djece.

Kako bi smještaj djeteta ispunio svoju svrhu – odrastanje djeteta u obiteljskom okruženju, bitno je da su svi članovi obitelji spremni prihvatiti dijete kao svojeg člana i uključiti ga u svoje aktivnosti.

Udomitelji mogu biti zaposleni, a u tom slučaju moguć je upis udomljenog djeteta u vrtić tijekom cijele godine (uz preporuku Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te ukoliko u vrtiću postoji mogućnost za primanje djeteta). 

Udomitelji se mogu odlučiti i za obavljanje udomiteljstva kao zanimanja te se baviti udomiteljstvom u svojem domu i za to ostvarivati prava iz radnog odnosa.

Smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj smatra se privremenim, a tijekom trajanja smještaja djece, roditelji djece dobivaju podršku s ciljem da steknu uvjete i preuzmu skrb o svojem djetetu. U nekim slučajevima taj proces je uspješan i dijete se može vratiti u obitelj, u protivnom mogu se steći uvjeti za posvajanje djeteta. U oba slučaja prestaje smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj.

Tijekom trajanja smještaja u udomiteljsku obitelj, dijete ima pravo na održavanje kontakata, susreta i druženja sa svojim roditeljima i drugim članovima biološke obitelji, u cilju održavanja i razvoja bliskosti djeteta s članovima obitelji. Navedeni kontakti održavaju se ukoliko je procijenjeno da je to u djetetovom interesu.

U nekim slučajevima, susreti djeteta s biološkom obitelji mogu se održavati u kontroliranim uvjetima (u određenom prostoru, uz nadzor stručne osobe), a u nekim slučajevima su i zabranjeni, ukoliko bi mogli ugroziti dijete.

Vrijeme i mjesto održavanja susreta mogu se odrediti sudskim rješenjem, ili sporazumno (dogovorom udomitelja, članova biološke obitelji i nadležnog područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad).

Susreti i druženja djeteta s biološkom obitelji mogu se održavati u prostoru udomiteljske obitelji ukoliko za to postoje uvjeti, no susreti se mogu održavati i izvan prostora udomitelja. Ukoliko se pojave teškoće u komunikaciji i suradnji udomitelja s obitelji djeteta, one se rješavanju uz podršku područnog ureda Zavoda, koji je nadležan za dijete.

Smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj smatra se privremenim, a tijekom trajanja smještaja djece, roditelji djece dobivaju podršku s ciljem da steknu uvjete i preuzmu skrb o svojem djetetu. U nekim slučajevima taj proces je uspješan i dijete se može vratiti u obitelj, u protivnom mogu se steći uvjeti za posvajanje djeteta. U oba slučaja prestaje smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj.

Tijekom trajanja smještaja u udomiteljsku obitelj, dijete ima pravo na održavanje kontakata, susreta i druženja sa svojim roditeljima i drugim članovima biološke obitelji, u cilju održavanja i razvoja bliskosti djeteta s članovima obitelji. Navedeni kontakti održavaju se ukoliko je procijenjeno da je to u djetetovom interesu.

U nekim slučajevima, susreti djeteta s biološkom obitelji mogu se održavati u kontroliranim uvjetima (u određenom prostoru, uz nadzor stručne osobe), a u nekim slučajevima su i zabranjeni, ukoliko bi mogli ugroziti dijete.

Vrijeme i mjesto održavanja susreta mogu se odrediti sudskim rješenjem, ili sporazumno (dogovorom udomitelja, članova biološke obitelji i nadležnog područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad).

Susreti i druženja djeteta s biološkom obitelji mogu se održavati u prostoru udomiteljske obitelji ukoliko za to postoje uvjeti, no susreti se mogu održavati i izvan prostora udomitelja. Ukoliko se pojave teškoće u komunikaciji i suradnji udomitelja s obitelji djeteta, one se rješavanju uz podršku područnog ureda Zavoda, koji je nadležan za dijete.

U udomiteljske obitelji smještavaju se odrasle osobe koje nisu u mogućnosti brinuti se o sebi, a najčešće starije i osobe s invaliditetom.

U udomiteljsku obitelj mogu biti smještena najviše 4 odrasla korisnika te dodatno jedan korisnik smještaja u kriznim situacijama. Ukoliko udomitelj udomiteljstvo obavlja kao samac, mogu biti smještena najviše dva korisnika. 

Naknade koje udomitelji dobivaju za obavljanje udomiteljstva su opskrbnina – novčana naknada namijenjena podmirivanju troškova života korisnika i naknada za rad udomitelja – naknada udomitelju za uložen trud u zbrinjavanju korisnika kojem je priznato pravo na smještaj u udomiteljsku obitelj.

Iznosi opskrbnine i naknade za rad udomitelja propisani su Odlukom o visini opskrbnine za potrebe korisnika i Odlukom o visini naknade za rad udomitelja.

VRSTE UDOMITELJSTVA

Vrste udomiteljstva su: tradicionalno udomiteljstvo, srodničko i udomiteljstvo kao zanimanje. Udomiteljstvo kao zanimanje može biti standardno i specijalizirano udomiteljstvo za djecu.

Uvjeti za obavljanje udomiteljstva su propisani Zakonom o udomiteljstvu (Narodne novine broj 115/18 i 18/22). Osoba koja se želi baviti udomiteljstvom treba biti punoljetna, hrvatski državljanin koji ima prebivalište i živi u Republici Hrvatskoj, treba imati odgovarajuće stambene uvjete.

Prilikom prvog podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole treba imati manje od 60 godina. Potrebno je imati završeno najmanje srednjoškolsko obrazovanje (uvjeti dobi i obrazovanja se ne odnose na srodničko udomiteljstvo).

Zapreka za obavljanje udomiteljstva su poremećeni obiteljski odnosi, postojanje bolesti ili stanja koje bi moglo ugroziti korisnike smještaja, postojanje neprihvatljivog ponašanja (vršenje kaznenih djela, nasilje u obitelji, ovisnosti i sl.)

Osobe koje su zainteresirane za tradicionalno udomiteljstvo trebaju imati izvor prihoda, odnosno vlastita sredstva za uzdržavanje.

Dodatno se procjenjuje motivacija osobe i članova obitelji za obavljanje udomiteljstva, te sposobnosti udomitelja za uspješno obavljanje udomiteljstva.

Osobe koje se odluče za bavljenje udomiteljstvom trebaju predati zahtjev i dodatnu dokumentaciju što mogu učiniti osobno, poštom ili e-poštom na adresu županijske službe Zavoda, nadležne prema adresi prebivališta osobe.

Postupak koji slijedi uključuje između ostaloga razgovor sa socijalnim radnikom i psihologom, psihologijsko testiranje, dolazak djelatnika tima za udomiteljstvo u stambeni prostor radi provjere odgovaraju li stambeni uvjeti propisanim uvjetima.

Ukoliko su svi uvjeti zadovoljeni, budući udomitelji prolaze osposobljavanje za nove udomitelje koje provodi nadležna županijska služba, i nakon uspješno završenog osposobljavanja udomitelju se izdaje dozvola za obavljanje udomiteljstva.

Nakon izdavanje dozvole moguć je smještaj korisnika.